Poznat i pod nazivom „blóðörn” na staronordijskom jeziku ili „krvava sova”, krvavi orao jedna je od najstrašnijih, najokrutnijih i najdugotrajnijih metoda mučenja ikada opisanih. Odakle potječe ova praksa? Koje je njezino značenje? Što je potrebno učiniti da bi se zaslužila kazna takvih razmjera? Odgovore potražite u ovom tekstu.
Krvavi orao: kako se izvodi?
Tehnika zvana krvavi orao, koja se prvenstveno povezuje sa skandinavskom tradicijom i Vikinzima, može se primijeniti na dva različita načina. Blaži pristup sastoji se od urezivanja lika orla na leđa dotične osobe. S druge strane, najteža i najužasnija metoda sastoji se od lomljenja rebara osobe duž kralježnice, vađenja pluća iz prsnog koša i širenja rebara kako bi se stvorila slika orla koji širi svoja krila.
Važno je napomenuti da se žrtva održava na životu dok joj se rebra lome, režu i jedno po jedno odvajaju od kralježnice. Ne treba to iskusiti da bi se shvatilo kako je riječ o neopisivoj patnji. I samo spominjanje naziva ove metode bilo je dovoljno da cijelo selo pobjegne glavom bez obzira.
Ovom obliku pogubljenja podvrgavali su se samo oni koji su se ogriješili o čast. To je općenito bila praksa koju su Skandinavci koristili za osvetu zbog užasnog čina, veleizdaje ili svetogrđa koje je počinio nemilosrdni neprijatelj. Krvavi orao stoga je služio za slamanje neprijatelja uz pomoć najokrutnije ptice.
@lagertha__raven__odinn
Koje je značenje krvavog orla?
Krvavi orao često je imao nekoliko značenja. Nije uvijek bila riječ o običnom ritualu pogubljenja. Pripisivalo mu se i značenje žrtvenog obreda. Prema nordijskoj mitologiji, na primjer, metoda krvavog orla prakticirala se kao žrtva bogu Odinu, koji se povezivao s orlom kao simbolom moći i božanske dominacije.
Nakon svake izvojevane bitke, Vikinzi, koji nisu bili poznati kao nježne duše, smatrali su svojom obvezom mučiti neprijatelje i prinijeti ih bogu Odinu, pri čemu je krvavi orao bio najbarbarskija metoda mučenja.
Krvavi orao koristi se u seriji Vikinzi od strane Ragnarovih sinova koji su se željeli osvetiti kralju Aelleu od Northumbrije za okrutnu smrt koju je nanio njihovu ocu bacivši ga u jamu punu zmija nakon što ga je prethodno mučio.
Ragnarovi sinovi nisu pronašli ništa drugo osim krvavog orla kako bi izjednačili patnju koju je proživio njihov otac. Aelli su urezali orla na leđa i sjekirom mu odvojili rebra, stvorivši otvor kroz koji su mu izvadili pluća. Pod rukama Ivara Ragnarssona (Bez kostiju), kralj ubrzo podliježe ozljedama. Tako postaje prva žrtva koja je podnijela ovu muku.
@vakentin.chht
Gotovo stoljeće nakon osvete Ragnarovih sinova, krvavog orla ponovno koristi vikinški junak Torf-Einarr kako bi se osvetio Halfdanu Haleggru koji ga je, nakon što ga je protjerao sa svojih zemalja, ubio njegova nedužnog oca samo da bi ga dodatno ponizio. Torf-Einarr okuplja vojsku i zarobljava Halfdana kojeg podvrgava krvavom orlu.
Ukratko, krvavi orao simbol je trijumfa dobra nad zlom. Vikinzi su ga koristili kao odgovor na oskvrnuće koje je počinio neprijatelj, nanoseći mu kaznu jednaku ili veću od njegove uvrede u smislu užasa i divljaštva.
Metoda krvavog orla: mit ili stvarnost
U cijeloj skandinavskoj književnosti krvavi orao spominje se samo četiri puta. No pitanje je radi li se o praksi koja se stvarno koristila tijekom vikingškog doba ili je riječ o književnoj izmišljotini.
Mnoga su se djela bavila ovim pitanjem. Krvavi orao, autora Marca Voltenauera, na primjer, priča priču o inspektoru Andreasu Aueru koji, pokušavajući otkriti tajne svog podrijetla, dospijeva na otok koji mu otkriva, između ostalog, tajne ljudskih žrtava prakticiranih tijekom drevnih vikinških obreda.
Za Robertu Frank, autoricu knjige Viking atrocity and Skaldic verse: The Rite of the Blood-Eagle, krvavi orao je ptica koja nikada nije postojala. Ona tvrdi da je riječ samo o aluziji na ostavljanje neprijateljskih tijela na bojnom polju, koja bi kasnije lešinari raskomadali i razderali na leđima.
Neki jezici sugeriraju da je većina skandinavskih saga napisana tijekom ere kršćanske invazije, što je dokaz da bi se moglo raditi o mitu koji su izmislili kršćani kako bi demonizirali Vikinge s kojima nisu dijelili najljepšu ljubavnu priču. Drugi povjesničari tvrde da je riječ o kršćanskim mitovima utemeljenim na nerazumijevanju drevnih nordijskih stihova kojima su dodani detalji iz priča o kršćanskim mučenicima i herojima.
