Kada pomislite na vikinška sela, što vam prvo pada na pamet? Zamišljate li živahno selo okruženo zidinama poput utvrde? Ili možda poljoprivredno naselje skriveno u zabačenom kutku Europe?
U stvarnosti, vikinška su se sela znatno razlikovala po veličini i strukturi, ovisno o lokaciji, namjeni i vrsti proizvoda koje su proizvodili.
Posljedično, mnoga današnja francuska sela imaju korijene u nordijskoj mitologiji; mjesta poput Écaquelona (što znači “kuća s ove strane”), Houlbec-près-le-Gros-Theil (doslovno prevedeno kao “zeleni hrast blizu Gros Theila”) i Dieppea (“duboka luka”) imaju jedinstvene priče koje se mogu pratiti stoljećima unatrag!
Pogledajmo kako je izgledao život Vikinga i kako su izgledala njihova sela.
Poljoprivredna sela (Bygdes)
Najčešći tip vikinškog sela nazivao se “bygde”. Bila je to mala poljoprivredna zajednica sastavljena od nekoliko desetaka kućanstava, često izgrađena na iskrčenom zemljištu u blizini močvara, rijeka i jezera. Bygde su obično bile samodostatne, što znači da su stanovnici mogli proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe bez oslanjanja na trgovinu s drugim zajednicama ili stranim silama. Svako kućanstvo obično je imalo vlastiti komad zemlje za uzgoj pšenice, ječma, zobi i raži te za uzgoj životinja poput krava, ovaca i svinja. Stanovnici ovih zajednica također su koristili obližnje vodotoke za ribolov kada je to bilo potrebno.
Trgovačka naselja (Tingstadir)
Drugi tip vikinškog sela bio je poznat kao “tingstadir” ili “thingstead”. Ta su sela bila veća od bygda, ali su i dalje ostala relativno mala u usporedbi s modernim gradovima. Općenito, tingstadir se sastojao od 40 do 200 kućanstava koja su okruživala veliki otvoreni prostor nazvan “thing”, gdje su se ljudi okupljali na javnim sastancima i događajima poput tržnica ili sajmova.
Ti su gradovi obično imali jednu ili dvije crkve unutar svojih granica, kao i područje rezervirano za groblja. Također su služili kao administrativna središta za lokalnu upravu, gdje se provodila pravda i rješavali sukobi između susjednih zajednica.
Utvrde (Borgar)
Posljednji tip vikinškog sela nazivao se “borgar” ili utvrđeni grad. Ta su naselja bila izgrađena na uzvisinama i branjena visokim zidovima od kamena ili drva, ovisno o njihovoj veličini i lokaciji. Borgari su se često nalazili u blizini važnih trgovačkih putova kako bi zaštitili trgovce od razbojnika. Neki borgari imali su i vojnu funkciju, poput zaštite od neprijateljskih invazija ili pokretanja napada na suparnička plemena u susjednim regijama.
Unutar tih utvrda obično se nalazila središnja dvorana u kojoj su se svi okupljali na gozbama i proslavama; međutim, unutar zidina obično nije bilo pravih stambenih objekata, jer je većina ljudi živjela u manjim kućama izvan glavnih vrata, iako je moglo biti iznimaka ovisno o veličini i namjeni svakog pojedinog utvrđenog grada!
Osnovni proizvodi vikinških seljana
Vrsta proizvoda proizvedenih u vikinškim selima uvelike je ovisila o resursima dostupnim u regiji. U obalnim zajednicama, na primjer, seljani su se uglavnom fokusirali na ribolov i trgovinu robom s drugim selima.
Na farmama su, s druge strane, seljani uzgajali ječam i pšenicu te uzgajali stoku (ovce i goveda) za proizvodnju hrane. U nekim regijama gdje su resursi željezne rude ili drva bili u izobilju, seljani su se fokusirali na metalurgiju ili obradu drva kako bi proizvodili alate ili oružje za trgovinu ili obranu.
Ritam života u vikinškim selima
Život u vikinškim selima vrtio se oko dvije glavne aktivnosti, poljoprivrede i trgovine, koje su se obično odvijale u različito doba godine. U proljeće i ljeto, kada je vrijeme bilo pogodnije za poljoprivredne aktivnosti poput sadnje usjeva ili uzgoja životinja za proizvodnju mesa, seljani su većinu svog vremena posvećivali poljoprivredi.
Zatim je dolazila jesen, kada su usjevi bili požnjeveni, a životinje zaklane kako bi se stvorile zalihe hrane za zimske mjesece, kada je trgovina postajala važnija zbog povećane potražnje na stranim tržištima. Tijekom tog razdoblja mnogi su seljani putovali u daleke zemlje gdje su razmjenjivali robu s lokalnim stanovništvom kako bi nabavili dodatne zalihe ili materijale koji su im bili potrebni kod kuće.
Bilo da se radilo o živahnim gradovima punim trgovaca iz dalekih zemalja ili mirnim poljoprivrednim zajednicama smještenim na mjestima udaljenim od civilizacije, vikinška su sela bila nevjerojatno raznolika mjesta koja su nudila nešto jedinstveno ovisno o svojoj lokaciji i namjeni.
Bilo da su lovili ribu uz obalu ili obrađivali zemlju u srcu šuma, Vikinzi su imali ogromno poštovanje prema prirodi, što im je omogućilo da u potpunosti iskoriste njezine darove, osiguravajući si egzistenciju napornim radom i domišljatošću kroz mnoga stoljeća, sve do našeg modernog doba!
