Poput vjernih suputnika, vikinški štitovi bili su glavno oružje koje su skandinavski ratnici koristili tijekom napada na svoje europske susjede.
Međutim, izrada ovog kružnog oružja dio je očuvane tradicije. Iako nijedan dokument nordijskih naroda ne opisuje točne karakteristike vikinških štitova, istraživanja su omogućila otkrivanje mnogih elemenata o njima.
Ploča
Tanjih rubova, vikinški štitovi imali su prosječnu debljinu od 60 mm. Imali su okrugli oblik i prosječni promjer između 80 i 90 cm. Budući da bi bilo teško pronaći stablo tolikog promjera za izradu toliko štitova, koristile su se daske manje širine koje su se prilagođavale.
@leslie.joursdorage
Sastojali su se od sloja od oko sedam ili osam dasaka bijelog bora. Daske su bile postavljene jedna uz drugu i zalijepljene. Otpornost cjeline bila je ojačana pričvršćivanjem ručke, umba i kožnog obruba.
Neka iskapanja su otkrila da su male željezne spojnice ili brončani listići ponekad redovito dodavani preko kožnog obruba kako bi se stvorio efekt kontinuiteta na rubovima, osobito u slučaju oštećenja ruba.
Kožna presvlaka
Srednjovjekovni vikinški štitovi bili su obrubljeni telećom kožom i prekriveni janjećom ili telećom kožom s prednje i stražnje strane. Drvena ploča je stoga bila “sendvič” između komada kože.
Kako bi mogli izdržati nemilosrdne udarce koplja, mačeva i neprijateljskih sjekira, bili su prekriveni kožom radi ojačanja. Iako se to čini očiglednim, tek su nedavna arheološka iskapanja omogućila pronalazak četiri srednjovjekovna štita iz sjeverne Europe.
Potječu iz razdoblja od 500. do 580. godine prije naše ere. Ta su otkrića doista potvrdila da su vikinški štitovi bili prekriveni zaštitnim slojevima kako bi postali otporniji.
Premaz tretiran za otpornost na vrijeme
Iako je istina da su štitovi bili presvučeni kožom, postavlja se pitanje je li koža bila sirova, štavljena ili netretirana. Zahvaljujući analizama mikrovlakana izvađenih iz kožnih rubova, u koži su otkriveni tanini. Daljnja istraživanja otkrila su da se, uz juneću i teleću kožu, koristila i janjeća koža.
Iako je njezina upotreba u izradi štitova bila zabranjena engleskim zakonom oko 930. godine zbog njezine relativno slabe otpornosti, janjeća koža se ipak koristila jer je bila najdostupnija. Imali su janjad na svojim farmama. Kako bi nadoknadili njezinu relativnu slabost, materijal su tretirali taninima kako bi povećali njegovu otpornost i dugovječnost.
@gagadzillartclay
Dekoracija
Neki od štitova otkrivenih tijekom arheoloških iskapanja, posebice oni pronađeni na brodu iz Gokstada (Norveška, 905. godine), nisu bili samo presvučeni kožom. Bili su i obojeni.
Sjetite se da smo na početku ovog članka rekli da je debljina ovog oružja obično iznosila 60 mm. Vjerojatno ste bili iznenađeni shvativši da to oružje nije bilo toliko robusno kao u vašoj mašti. Recimo da su istraživači imali istu dvojbu.
Kako bi se potvrdilo jesu li to doista bili štitovi korišteni u borbi ili samo dekorativni predmeti, provedena su istraživanja. Rezultati su dokazali da su ti vikinški štitovi bili funkcionalni za borbu. Njihova presvlaka često je bila obojena u žutu, crnu ili crvenu boju.
Središnji otvori
U središtu su vikinški štitovi imali kružne otvore kroz koje su se provlačile i vezale kožne vezice kako bi se pričvrstila kožna zaštita. Vjerojatno kožne kože nisu bile dovoljno široke. Kako bi u potpunosti prekrili svoje oružje, ratnici su morali međusobno povezati dva komada kože.
Ručka ili hvatište
Ručke vikinških štitova bile su dugačke i mogle su dosezati promjer štita. Prema svoja dva kraja bile su sužene. Njihov završetak može biti u obliku lopatice, tako da su krajevi izravno pribijeni na ploču.
@terredecuir
Umbo i zakovice
Kružni otvori smješteni u središtu srednjovjekovnih vikinških štitova bili su prekriveni čeličnim umbom u obliku polukugle promjera oko 15 cm. Umbo se obično držao željeznim zakovicama s velikom, zakovanom ili spljoštenom glavom s obje strane.
Treba napomenuti da umbo može imati dva glavna oblika. Jedni su imali izražen vrat i prilično visoku kupolu, dok su drugi modeli imali niski svod bez vrata.
Postojali su i drugi modeli umba, ali su bili rijetki. Radi se o modelu u čučećem položaju, konusnom modelu ponekad opremljenom vršnim gumbom, modelu s nazubljenim rubovima, kutnim, profinjenim modelima itd.
Također treba napomenuti da su na štitovima pronađenim tijekom iskapanja pronađeni mnogi drugi metalni ukrasi. U iskopanim grobovima pronađeni su prstenovi smješteni na stražnjoj strani štita, držani ušicama koje prolaze kroz ploče, a u nekim slučajevima i kroz ručku. Ti su prstenovi sigurno služili kao kuka ili točka pričvršćivanja.
Danas su ta otkrića omogućila reprodukciju potpuno autentičnih modela vikinških štitova.
